U ponedjeljak, 3. kolovoza, proslavili smo blagdan našeg nebeskog zaštitnika svetog Stjepana Prvomučenika. Svečanom misnom slavlju, koje je svojim pjevanjem uveličao Mješoviti zbor naše župe, prethodila je procesija s kipom svetoga Stjepana Prvomučenika.
Svečanu svetu misu predvodio je don Pavao Banić, duhovni asistent u Svetištu Majke Božje Lurdske u Vepricu Uz njega i našeg župnika don Antonija Lovrića, misu su slavili i brojni svećenici i fratri iz susjednih nam župa. Don Pavao je u svojoj propovijedi govorio o brojnim mučenicima tijekom crkvene povijesti, a posebno je istaknuo svetog Stjepana Prvomučenika. Istaknuo je kako zapisi o njegovom životu svjedoče o njegovoj veličini i toliko dubokoj vjeri da je podnio mučeničku smrt za svoga Učitelja (usp. Dj 6,1-8,2). On je bio jedan od sedmorice izabranih đakona prve Crkve, odnosno službe koja je nastala na temelju tadašnjih poteškoća i potreba jeruzalemskih kršćana. Djela apostolska za svetoga Stjepana kažu da je bio pun vjere i Duha Svetoga, te da je pun milosti i snage činio čudesa i znamenja u narodu, ali upravo je to izazvalo i ozlovoljilo neke koji su počeli s njim raspravljati, a kako nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio, podmetnuli su neke da ga lažno optuže da je govorio pogrdno protiv Mojsija i Boga. Štoviše, podjarili su i narod, starješine i pismoznance, koji su ga zgrabili i odveli u Vijeće, te mu ondje sudili na temelju svjedočanstva podmetnutih lažnih svjedoka. Dok su ga tako optuživali, svi su nazočni u Vijeću bili usmjerili svoj pogled prema svetom Stjepanu i primijetili da mu je lice bilo kao u anđela. Don Pavao je posebno istaknuo i posljednje riječi svetog Stjepana izrečene nakon što se bacio na koljena: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh”.
Sveti Stjepan je, istaknuo je propovjednik, bio svjestan, a to smo pozvani i mi razumjeti, da progonitelji Crkve uvijek djeluju iz neznanja, jer tko god poznaje Boga, poznaje i Crkvu, i ne može ih ne ljubiti.
I procesiji i svečanom misnom slavlju nazočili su brojni naši župljani, ali i vjernici iz drugih župa. Na kraju misnog slavlja župnik don Antonio zahvalio je don Pavlu i svim svećenicima i vjernicima. Posebno je izrazio zahvalnost Bogu, a potom i svima koji su sudjelovali u trodnevnici i pripravi za župni blagdan i svima koji su na bilo koji način pridonijeli da sve prođe u najljepše moguće.
